Pravo vino, na pravom mjestu
„Pijuckajmo“ vapio je Anakreont, „Opajajte se“ pisao je Baudalaire, no velika je istina da danas ljudi uglavnom loču. Nije nikakva umjetnost obliti se kao deva i patiti nekoliko dana nakon tog nemilog incidenta.
Iskreno rečeno, moja iskustva s rajskom kapljicom počela su na sličan način. Sve je krenulo jedne nevine večeri, kad se moj prijatelj Danko pojavio kod mene s bocom Remy Martena. Starci su otišli na svadbu, a ja sam čuvao svoju malu sestru koja je spavala u svom krevetiću. Načeli smo bocu. Sjećam se da je prva čaša bila jednostavno grozna. Iako se radilo o više nego solidnom konjaku, teško je klizio niz grlo osnovnoškolca. Odjednom mi je sve postalo jako duhovito, a dalje se ne sjećam. No dobro se sjećam gorkog okusa u ustima i notorne glavobolje koja me probudila sutra ujutro. Starom je sve to skupa bilo simpatično i nije imao pojma što da mi kaže, ali se trudio trenirati strogoću s tekstom : „Znaš alkohol ti nije zdrav za mladi organizam.“ i slično, dok sam ja srkao slanu juhicu. Zabrinuta majka se toliko uspaničila da će njen sin postati alkos pa je alarmirala razrednicu, psihologicu i doktoricu opće prakse, da mi objasne koliko je alkohol štetan. Ispalo je da se radi o početku ciroze jetre, a ne o tinejđerskoj debilani, pa sam u školi bio pod budnom paskom nadležnih organa. Dobro da me nisu još i tjerali na sastanke anonimnih alkoholičara.
Naravno to me nije spriječilo da nastavim cugati, ali sam u srednjoj školi prešao na vino. Karijera mi je započela na visokoj nozi, ali sam je nastavio s dnom dna. Iz bogatog opusa izdvajam: Dvorsko stolno bijelo, koje se jedino moglo piti pomiješano s hladnim čajem, ( cijena ovog nektara bila je manja od naknade za kauciju ), te nekakvo vino iz tetrapaka koje sam pio na skijanju u Italiji, cjenovnog ranga nižeg od cijene prosječne litre vode. Na fakultetu se to drastično promijenilo i postao sam podosta razmažen, a to je potrajalo do dana današnjeg. Izuzetno me živcira, da čovjek u zemlji s toliko vinograda, vani ne može popiti čašu barem solidnog ako ne i dobrog vina, za pristojne novce. U kafićima su uglavnom na dispoziciji nekakve mini flašice industrijskog smeća, u fancy schmancy barovima vrtoglavo skupe butelje ne tako dobrog vina, a na obali čovjeka pokušavaju prevariti s nekakvim domaćim bućkurišima sumpornog bukea, koji servira uljudni brkati domaćin s pogledom doktora Mengelea. „Dobro vam je, to i mi doma pijemo.“, najčešća je izjava ovih trovača. Povjerovao bi da time čiste prozore, al baš da piju to smeće ….
Pošto u Zagrebu zapravo skoro da i nema winebara u pravom smislu riječi, već su to hibridi kafića s malo boljom ponudom vina, moj put za dobrom kapljicom odveo me u Rijeku, kod gospodina Gorana Petkovića. Vlasnik Petković d.o.o., pokazao se u najmanju ruku kao pravi entuzijast, koji živi punim plućima za svoj posao uvoznika visoko kvalitetne kapljice. Probat ću prenijeti djelić znanja, što sam ga stekao družeći se s ovim nesvakidašnjim čovjekom.
Winebar Donna, nalazi se u ulici Janka Polića Kamova 11, na riječkim Pećinama. Izuzetno topli i domaći ambijent u sebi skriva bogatstvo od preko 500 vrsta vina, 6 vrsta šampanjaca, 20 vrsta rumova, desetak vintage whiskeya i tequilla, nekoliko vrsta ginova i votka, a ako ste pravi ljubitelj izvrsne kapljice možete okusiti i šampanjsko pivo Hay. Svaku dobru kapljicu ispit ćete iz kristalne čaše., a ne treba zaboraviti i solidnu ponudu cigara iz Camelota, koje će začiniti vaš boravak i doprinijeti atmosferi.Lokal vodi Davor Smokrović, jedan od voditelja hvarskog Carpe Diema.
Ako ste ljubitelj bijelih vina uživat ćete u izboru raznih malvazija, a Veraldu dobitnicu Zlatne medalje na Vinistri 2009., platit ćete 100,00 KN po butelji. Ako više volite voćne arome, izdvojit ćete 50 KN više za Chardonnay barrique kuće Barone Ricasoli, a za istu cijenu možete probati Sauvignon blanc kuće Felsina, koja je proglašena najboljom Cantinom u Italiji 2008. godine. Od domaćih proizvođača ovdje ćete naići na Rožanića, Kabolu, Krauthakera, Coronicu, Kraljevića i mnoge druge.
Što se crnih vina tiče, treba napomenuti da su sva baririqueirana barem 6 mjeseci, a većina ih potječe iz Toscane. Talijanske guide vinima koje se mogu zateći u Winebaru Donna, dali su prosječnu ocjenu 96 od mogućih 100 bodova. Tako ovdje možete naći Kurni iz 2007 ( 100/100), Toricella Barone (96/100), Le Pergole Torte (96/100) te izuzetno cijenjen Barollo di Serralunga.
Što se šampanjaca tiče, možda je između ostalih najbolje navesti malu šampanjsku kuću iz Aya, Henri Giraud. Za njihov šampanjac, slavna Jancis Robinson napisala je: „Odlični darovi za vinske amatere su Dom perignon, Krug i Cristal Roederer, no što se mene tiče, cuvee jednog novog imena Henri Giraud Fut de Chene Ay Grand Cru iz 1993., je nezamjenjiv.“. Iako se u ponudi nalazi još nekoliko šampanjaca i pjenušaca, svaki daljnji komentar je suvišan.
Među destilatima, možda je najbolje početi s rumovima. U zadnje vrijeme kvalitetni vintage rumovi sve više zamjenjuju konjake i sve češće se nalaze u ponudi dobrih restorana i hotela. Prvi među najboljima je Millonario, koji je na sajmu u Floridi 2009. godine proglašen najboljim rumom na svijetu, a platit ćete ga 380,00 KN po boci. Tu su i rumovi Zacapa i St. Teresa, no kako ljubitelji whiskeya ne bi ostali razočarani, u ponudi je desetak single malt whiskeya malih neovisnih proizvođača, među kojima prednjači Springbank. Nadalje, ljubitelji destilata mogu uživati u votki Roberto Cavalli, đinu 209 i tequilama od 100% agave.
Ponuda ovog winebara je toliko dobra da bi nabrajanje moglo potrajati cijelu vječnost. Sve u svemu, ako želite uživati u ugodnoj atmosferi uz zvuke jazza, odličnom ambijentu koji se rijetko nalazi u današnjem trendu kiča i pretjerivanja, te prije svega jako, jako dobroj kapljici, kad vas put nanese blizu Rijeke nećete zaobići ovaj winebar. Do tada, živjeli.
Ako smatrate da radite, stvarate ili živite GOOD STUFF, javite se na : ronald.radojevic@budi.in